Rektorat, 02.04.2018

Biblioteka Arhitektonskog fakulteta dobila na poklon legat prof. dr Božidara Milića



X

Porodica prof. dr Božidara Milića poklonila je Biblioteci Arhitektonskog fakulteta vrijednu zbirku naslova iz zaostavštine prof. dr Milića koju čine monografske i serijske publikacije iz oblasti arhitekture, urbanizma, građevinarstva, sociologije stanovanja, nacrtne geometrije, građevinske fizike.

Legat prof. dr Božidara Milića, kako će se ubuduće tretirati ova kolekcija, a koja sadrži 368 monografskih publikacija, 29 naslova kopija i 21 naslov serijskih publikacija, Biblioteci je 26. marta u ime porodice uručila Vesna Milić Lainović, kćerka prof. Milića. Primopredaju je obavila tročlana komisija koju su, pored darodavca, činili i prof. dr Svetislav G. Popović, dekan Arhitektonskog fakulteta, i prof. dr Marta Vukotić Lazar. Određeni broj primjeraka publikacija „Elementi i konstrukcije zgrada“ I i II dio i „Urbano nasleđe Crne Gore sa posebnim osvrtom na razvoj Cetinja“, čiji je autor prof. dr Milić, poklonjen je studentima i kolektivu Fakulteta.

Prof. dr Božidar Milić (1927 – 2017) bio je redovni profesor Univerziteta Crne Gore i član Akademije inženjerskih nauka Crne Gore. Studije arhitekture završio je 1959. godine na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a doktorsku disertaciju pod nazivom „Urbano i graditeljsko nasljeđe Crne Gore u funkciji razvoja, sa posebnim osvrtom na istorijski razvitak i razvojne perspektive Cetinja“ odbranio je na istom fakultetu 1988. Od 1961. do 1969. godine radio je u Zavodu za urbanizam grada Titograda na mjestu rukovodioca Zavoda i glavnog urbaniste i projektanta grada, pod čijim je neposrednim stručnim radom i planiranjem, između ostalog, 1964. godine urađen generalni urbanistički plan Titograda – prvi urbanistički plan urađen u Crnoj Gori u organizaciji crnogorskih planera. Vodio je urbanu i komunalnu regulativu Podgorice od 1960. do 1971. Bio je vodeći planer u Projektu „Južni Jadran“, projekat pomoći UN, koji je obuhvatao i Bar. Nakon katastrofalnog zemljotresa koji je zadesio Crnu Goru 1979. izabran je za člana Vlade – Izvršnog vijeća Skupštine SR Crne Gore i bio prvi predsjednik novoosnovanog Republičkog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove, gdje je ostao sve do 1986. godine, kada je karijeru započeo na Građevinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. U zvanje redovnog profesora izabran je 1989. Bio je rukovodilac Katedre za urbanizam, arhitektonsko projektovanje, zgradarstvo i nacrtnu geometriju na Građevinskom fakultetu. Objavio je pedesetak naučnih i stručnih radova iz oblasti arhitekture i urbanizma u domaćim stručnim publikacijama. Autor je značajnih jedinica iz oblasti urbanizma i arhitekture u Likovnoj enciklopediji Jugoslavije, 1984. i Enciklopediji Crne Gore, a koautor je knjige „Arhitektura XX vijeka na tlu Jugoslavije“. Potpisao je pedesetak prostornih, generalnih i detaljnih urbanističkih planova i urbanističkih projekata za područje Podgorice i Crne Gore, te dvadesetak arhitektonskih projekata iz oblasti stambenih i javnih objekata. Od realizovanih arhitektonskih objekata najznačajniji su Kliničko-bolničko centar u Podgorici, Osnovni Sud u Podgorici, administrativna zgrada „Drvoimpeksa“ u Podgorici, Robna kuća „Beko“ u Podgorici, Dom zdravlja na Cetinju i dr. Za Generalni urbanistički plan Titograda, 1965. godine dobio je nagradu Oslobođenja Titograda, a laureat je i „Borbine“ nagrade, „Zlatne plakete ‘Boris Kidrič’“ Saveza tehničkih kultura Jugoslavije, Plakete Zajednica opština Crne Gore, Plakete Građevinskog fakulteta u Podgorici, Plaketu Arhitektonskog fakulteta. Za posebne zasluge u radu 1980. godine je odlikovan Ordenom rada sa zlatnim vijencem SFRJ.

Dokumenti