Tereza Vujošević,  prva Crnogorka na programu Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost na Univerzitetu Islanda (United Nations University Gender Equality Studies and Training), gdje se jedino i organizuje ovaj program, bila je uvjerena da je prijava za ovaj program najbolji način da stvori dobru bazu za dalji akademski doprinos ovoj oblasti. Kao student Fakulteta političkih nauka, dio svojih magistarskih studija završiće na Univerzitetu Islanda. Njena motivacija je bila ispred motivacije drugih kandidata, a stručnom timu Univerziteta UN-a preporučio je i njen dosadašnji uspjeh i iskustvo u radu sa marginalizovanim grupama, rezultati samostalnih istraživanja i društveni angažman.

 O svom dolasku, i isksutvu u Islandu, Tereza govori za sajt Univerziteta Crne Gore.

„S obzirom da sam promijenila tri leta i stigla prilično kasno, prvo što sam vidjela na Islandu bio je mrak, zaleđene ulice i vatrometi. Kasnije sam saznala da Islanđani imaju običaj da dugo nakon praznika organizuju vatromete tokom dana jer, zapravo, zimi, imaju oko 18 sati dnevno mraka“, priča Tereza.

Kad je riječ o kulturološkim karakteristikama Islanda ona kaže da su Islanđani narod koji se svim silama bori za očuvanje sopstvene kulture, a posebno jezika.

„Kako se islandski govori samo na Islandu, u namjeri da ga približe i drugim narodima Vlada Islanda stipendira učenje islandskog i sve je više studenata koji tu priliku koriste. Tradicija i vjerovanja imaju veliki značaj, pa u šali kažu da svaki Islanđanin vjeruje u vilenjake“, kaže Tereza.

Ona posebno ističe i prilično blagu narav Islanđana i zatvorenost  prema nepoznatim osobama.

„Direktni su i uvijek daju do znanja da je ono što je njihovo samo njihovo, tako da, na primjer, u redu na kasi, u prodavnici, nije primjereno da stavite vaše artikle na traku prije nego što kupac ispred vas ne obilježi da je slobodno. Kako god, kad vas upoznaju i zavole imate prave prijatelje“, tvrdi Tereza.

Kada je riječ o kulturološkoj razlici koju bi primjenjivala kod kuće Tereza kaže da je to prije svega spoznaja istorijskog nasljeđa i kulture koja nam je ostavljena u amanet. „Tek kada budemo spremni da je poštujemo i zaista posmatramo kao dio ličnog identiteta možemo govoriti o njenom očuvanju“, dodaje ona.

Studije rodne ravnopravnosti Univerziteta Ujedinjenih nacija koje pohađa Tereza su koncipirane kao intenzivni trening, tako da nema pukog reprodukovanja pročitanog i naučenog, već je fokus na konkretnim zadacima.

„Mišljenja sam da takav pristup ima više efekta jer na kraju možete procjeniti svoje sposobnosti i koliko ste napredovali. Sa druge strane znanje koje sam stekla na matičnom fakultetu, Fakultetu političkih nauka, me je preporučilo za ovaj program“, navodi ona.  

Dok je na Islandu, upoznaje se sa islandskom kulturom u direktnom kontaktu sa stanovnicima. Pokušava da saznam više o njihovim običajima, vjerovanjima, ali i jeziku.

„Kako ne znam previše riječi, gotovo uvjek započnem razgovor o Crnoj Gori ili Svartfallaland-u, kako je Islanđani zovu, i iznenađena sam sa koliko interesovanja slušaju i učestvuju u razgovoru. Priroda je jako neobična i kad god mogu odlazim van Rejkjavika da bih uživala u njoj“, priča Tereza.

Ono što joj je padalo teško je 18 sati mraka, što jako utiče na psiho-fizičko stanje osobe. Pored toga, sasvim je normalno, navodi ona, da se u toku jednog dana promijene sva četri godišnja doba, što utiče na pad imuniteta, ali i koncentracije. 

Tereza savjetuje studentima da budu dobro informisani kada se prijavljuju za program.

„Postoji mnogo prilika za studiranje u inostranstvu za koje ni ne znamo jer ne znamo gdje da tražimo tačne i pravovremene informacije. Dakle, sve dolazi u obzir, od sajtova fakulteta, ministarstava, stranih ambasada, do specijalizovanih sajtova za stipendije. Ne podcjenjujte ni kvalitet fakulteta u Crnoj Gori jer tako šaljete poruku da ni vi nijeste dovoljno vrijedni što je daleko od istine. Ako nijeste sigurni šta želite, ne brinite. Postavite sebi mali cilj, a nijedan cilj nije mali, i ostvarite ga. Studirati bilo gdje, pa i u inostranstvu nije lako, ali ako sebi dozvolite da ne izađete iz zone komfora nikad, nikad nećete napredovati i biti zadovoljni“, poručuje Tereza.